Na sjeveru Kopenhagena nalazi se uspješan primjer stapanja tvornice slastica i moderne komercijalne zgrade, na raskrižju gdje gust promet stvara pokrov satkan od čiste buke. Sjecište između Lyngbyveja i Jageveja nekada je bilo poznato po svom neobičnom prepoznatljivom detalju – dimnjaku na kojem se nalaze velike neonske žabe.
Na sjeveru Kopenhagena nalazi se uspješan primjer stapanja tvornice slastica i moderne komercijalne zgrade, na raskrižju gdje gust promet stvara pokrov satkan od čiste buke. Sjecište između Lyngbyveja i Jageveja nekada je bilo poznato po svom neobičnom prepoznatljivom detalju – dimnjaku na kojem se nalaze velike neonske žabe.
Unutrašnja ulica
Dok šećete unutrašnjom ulicom, krećete se prema dvije vrste zgrada: s jedne strane je stara zgrada iz 1884., a s druge nova iz 1999. Struktura krova izrađena je od stakla i čelika i ima prirodno prozračivanje koje naglašava osjećaj ulice. Ostatak zgrade ima punu klimatizaciju.
Zbog njezinog statusa komunikacijskog živca zgrade, velika ulica predstavlja mjesto susreta ljudi i priča. Ovdje postoje zajedničke funkcije kao što su kantina, recepcija i predavaonica. Ostatak zgrade sastoji se gotovo u cjelosti od ureda i hodnika, gdje su kuhinja i crvene stepenice korištene kao unutrašnji prepoznatljivi detalji.
Mnogo slojeva svjetlosti na krovu
U potkrovlju stare zgrade, arhitekti su pokušali sačuvati originalnu atmosferu tvornice, zadržavajući stare rožnike i vezne grede. U uredima, krov je toliko visoko da nema manje od tri reda prozora jedan iznad drugoga. Dok sjedite, imate pogled prema dolje sa petog kata, kroz mali fasadni prozor u visini koljena. Iznad su tri VELUX prozora, jedan iznad drugoga, u nizu.
„Izuzetna visina potkrovlja pruža mogućnost za nekoliko nizova prozora, što osigurava dobro svjetlo u velikim uredima i pomaže naglasiti pozitivne prostorne karakteristike potkrovlja,“ objašnjava arhitekt Kurt Jensen.
San o zgradi punoj slatkiša
Zajedno s potkrovljem, san o tvornici slastica manifestira se kao sjećanje iz prošlosti, kroz dva originalna stubišta sa starim, izblijedjelim pločicama i ornamentima. Ovdje nije bilo moguće ukloniti miris lakric bombona. U ostalim slučajevima je današnja radna okolina bez mirisa, slatke stvari zamijenjene su informatičkim tajnama i neprobojnim sigurnosnim sustavima – u komercijalnoj zgradi orijentiranoj prema budućnosti, koja se temelji na principu fleksibilnih radnih mjesta i velike mobilnosti. Zgrada predstavlja dobar spoj staroga i novoga, kako u građevinskom tako i u kontekstu planiranja grada.
Kada su žabe određivale dnevni red
Prema glavnom arhitektu Kurtu Jensenu iz arhitektonske tvrtke C.F. Møller, velike reklamne žabe odlučivale su o programu zgrade jer su ih odredile lokalne vlasti, budući da su stanovnici tog okruga željeli imati jamstvo da se žabe neće ukloniti prilikom izgradnje nove zgrade. Stoga je za arhitekte bio izazov sagraditi novu zgradu te ujedno obnoviti dijelove postojeće tvornice slastica, oko dimnjaka oko kojeg još plešu neonske žabe.
Prepoznatljiv detalj grada
Anna Maria Indrio, suvlasnica arhitektonske tvrtke C.F. Møller, objašnjava: „S ovim projektom pokušavali smo pronaći rješenje za onaj kutak grada koji je poseban sa stanovišta planiranja grada. Željeli smo napraviti zgradu koja izvana izgleda kao građevinski kompleks u kojem novo i staro vode međusobni dijalog." Projektni biro postavio je novu zgradu na rub ulice kako bi odvukao urbanu strukturu od Kopenhagena iz vremena 19-og stoljeća. Istodobno, arhitekti su pokušali ući u dijalog s modernim gradom ostajući blizu, kako vizualno tako i vezano uz proporcije, modernističkom izričaju obližnjeg sveučilišta.
Isplati se obnavljati
Arhitekt Kurt Jensen kaže, „Isplatilo se obnavljati. Financijski, nije bilo skuplje od izgradnje nove zgrade, a značilo je da smo mogli sačuvati neobično potkrovlje stare tvornice slastica koje na nekim mjestima ima i do dva sloja rožnika.“
Prema riječima Anne Marie Indiro, dizajn se temelji na temi koja spaja novo i staro. Zadatak je riješen spajanjem i razdvajanjem starog i novog dijela pomoću 96 m dugačke unutrašnje ulice prekrivene staklenim krovom, koju se prelazi uskim mostovima. Stapanje je značilo da je obnovljen velik dio originalne tvornice slastica. Zato ona danas stoji obložena istim materijalima kao i jednako velik novoizgrađeni dio. Žbukani zidovi, tamnosivi prozorski okviri, tamni merbau drveni podovi i krov od škriljevca. Nije lako razlikovati novo od starog.
Kada su žabe određivale dnevni red
Prema glavnom arhitektu Kurtu Jensenu iz arhitektonske tvrtke C.F. Møller, velike reklamne žabe odlučivale su o programu zgrade jer su ih odredile lokalne vlasti, budući da su stanovnici tog okruga željeli imati jamstvo da se žabe neće ukloniti prilikom izgradnje nove zgrade. Stoga je za arhitekte bio izazov sagraditi novu zgradu te ujedno obnoviti dijelove postojeće tvornice slastica, oko dimnjaka oko kojeg još plešu neonske žabe.
Prepoznatljiv detalj grada
Anna Maria Indrio, suvlasnica arhitektonske tvrtke C.F. Møller, objašnjava: „S ovim projektom pokušavali smo pronaći rješenje za onaj kutak grada koji je poseban sa stanovišta planiranja grada. Željeli smo napraviti zgradu koja izvana izgleda kao građevinski kompleks u kojem novo i staro vode međusobni dijalog." Projektni biro postavio je novu zgradu na rub ulice kako bi odvukao urbanu strukturu od Kopenhagena iz vremena 19-og stoljeća. Istodobno, arhitekti su pokušali ući u dijalog s modernim gradom ostajući blizu, kako vizualno tako i vezano uz proporcije, modernističkom izričaju obližnjeg sveučilišta.
Isplati se obnavljati
Arhitekt Kurt Jensen kaže, „Isplatilo se obnavljati. Financijski, nije bilo skuplje od izgradnje nove zgrade, a značilo je da smo mogli sačuvati neobično potkrovlje stare tvornice slastica koje na nekim mjestima ima i do dva sloja rožnika.“
Prema riječima Anne Marie Indiro, dizajn se temelji na temi koja spaja novo i staro. Zadatak je riješen spajanjem i razdvajanjem starog i novog dijela pomoću 96 m dugačke unutrašnje ulice prekrivene staklenim krovom, koju se prelazi uskim mostovima. Stapanje je značilo da je obnovljen velik dio originalne tvornice slastica. Zato ona danas stoji obložena istim materijalima kao i jednako velik novoizgrađeni dio. Žbukani zidovi, tamnosivi prozorski okviri, tamni merbau drveni podovi i krov od škriljevca. Nije lako razlikovati novo od starog.
Kada su žabe određivale dnevni red
Prema glavnom arhitektu Kurtu Jensenu iz arhitektonske tvrtke C.F. Møller, velike reklamne žabe odlučivale su o programu zgrade jer su ih odredile lokalne vlasti, budući da su stanovnici tog okruga željeli imati jamstvo da se žabe neće ukloniti prilikom izgradnje nove zgrade. Stoga je za arhitekte bio izazov sagraditi novu zgradu te ujedno obnoviti dijelove postojeće tvornice slastica, oko dimnjaka oko kojeg još plešu neonske žabe.
Prepoznatljiv detalj grada
Anna Maria Indrio, suvlasnica arhitektonske tvrtke C.F. Møller, objašnjava: „S ovim projektom pokušavali smo pronaći rješenje za onaj kutak grada koji je poseban sa stanovišta planiranja grada. Željeli smo napraviti zgradu koja izvana izgleda kao građevinski kompleks u kojem novo i staro vode međusobni dijalog." Projektni biro postavio je novu zgradu na rub ulice kako bi odvukao urbanu strukturu od Kopenhagena iz vremena 19-og stoljeća. Istodobno, arhitekti su pokušali ući u dijalog s modernim gradom ostajući blizu, kako vizualno tako i vezano uz proporcije, modernističkom izričaju obližnjeg sveučilišta.
Isplati se obnavljati
Arhitekt Kurt Jensen kaže, „Isplatilo se obnavljati. Financijski, nije bilo skuplje od izgradnje nove zgrade, a značilo je da smo mogli sačuvati neobično potkrovlje stare tvornice slastica koje na nekim mjestima ima i do dva sloja rožnika.“
Prema riječima Anne Marie Indiro, dizajn se temelji na temi koja spaja novo i staro. Zadatak je riješen spajanjem i razdvajanjem starog i novog dijela pomoću 96 m dugačke unutrašnje ulice prekrivene staklenim krovom, koju se prelazi uskim mostovima. Stapanje je značilo da je obnovljen velik dio originalne tvornice slastica. Zato ona danas stoji obložena istim materijalima kao i jednako velik novoizgrađeni dio. Žbukani zidovi, tamnosivi prozorski okviri, tamni merbau drveni podovi i krov od škriljevca. Nije lako razlikovati novo od starog.
Unutrašnja ulica
Dok šećete unutrašnjom ulicom, krećete se prema dvije vrste zgrada: s jedne strane je stara zgrada iz 1884., a s druge nova iz 1999. Struktura krova izrađena je od stakla i čelika i ima prirodno prozračivanje koje naglašava osjećaj ulice. Ostatak zgrade ima punu klimatizaciju.
Zbog njezinog statusa komunikacijskog živca zgrade, velika ulica predstavlja mjesto susreta ljudi i priča. Ovdje postoje zajedničke funkcije kao što su kantina, recepcija i predavaonica. Ostatak zgrade sastoji se gotovo u cjelosti od ureda i hodnika, gdje su kuhinja i crvene stepenice korištene kao unutrašnji prepoznatljivi detalji.
Mnogo slojeva svjetlosti na krovu
U potkrovlju stare zgrade, arhitekti su pokušali sačuvati originalnu atmosferu tvornice, zadržavajući stare rožnike i vezne grede. U uredima, krov je toliko visoko da nema manje od tri reda prozora jedan iznad drugoga. Dok sjedite, imate pogled prema dolje sa petog kata, kroz mali fasadni prozor u visini koljena. Iznad su tri VELUX prozora, jedan iznad drugoga, u nizu.
„Izuzetna visina potkrovlja pruža mogućnost za nekoliko nizova prozora, što osigurava dobro svjetlo u velikim uredima i pomaže naglasiti pozitivne prostorne karakteristike potkrovlja,“ objašnjava arhitekt Kurt Jensen.
San o zgradi punoj slatkiša
Zajedno s potkrovljem, san o tvornici slastica manifestira se kao sjećanje iz prošlosti, kroz dva originalna stubišta sa starim, izblijedjelim pločicama i ornamentima. Ovdje nije bilo moguće ukloniti miris lakric bombona. U ostalim slučajevima je današnja radna okolina bez mirisa, slatke stvari zamijenjene su informatičkim tajnama i neprobojnim sigurnosnim sustavima – u komercijalnoj zgradi orijentiranoj prema budućnosti, koja se temelji na principu fleksibilnih radnih mjesta i velike mobilnosti. Zgrada predstavlja dobar spoj staroga i novoga, kako u građevinskom tako i u kontekstu planiranja grada.
Kada su žabe određivale dnevni red
Prema glavnom arhitektu Kurtu Jensenu iz arhitektonske tvrtke C.F. Møller, velike reklamne žabe odlučivale su o programu zgrade jer su ih odredile lokalne vlasti, budući da su stanovnici tog okruga željeli imati jamstvo da se žabe neće ukloniti prilikom izgradnje nove zgrade. Stoga je za arhitekte bio izazov sagraditi novu zgradu te ujedno obnoviti dijelove postojeće tvornice slastica, oko dimnjaka oko kojeg još plešu neonske žabe.
Prepoznatljiv detalj grada
Anna Maria Indrio, suvlasnica arhitektonske tvrtke C.F. Møller, objašnjava: „S ovim projektom pokušavali smo pronaći rješenje za onaj kutak grada koji je poseban sa stanovišta planiranja grada. Željeli smo napraviti zgradu koja izvana izgleda kao građevinski kompleks u kojem novo i staro vode međusobni dijalog." Projektni biro postavio je novu zgradu na rub ulice kako bi odvukao urbanu strukturu od Kopenhagena iz vremena 19-og stoljeća. Istodobno, arhitekti su pokušali ući u dijalog s modernim gradom ostajući blizu, kako vizualno tako i vezano uz proporcije, modernističkom izričaju obližnjeg sveučilišta.
Isplati se obnavljati
Arhitekt Kurt Jensen kaže, „Isplatilo se obnavljati. Financijski, nije bilo skuplje od izgradnje nove zgrade, a značilo je da smo mogli sačuvati neobično potkrovlje stare tvornice slastica koje na nekim mjestima ima i do dva sloja rožnika.“
Prema riječima Anne Marie Indiro, dizajn se temelji na temi koja spaja novo i staro. Zadatak je riješen spajanjem i razdvajanjem starog i novog dijela pomoću 96 m dugačke unutrašnje ulice prekrivene staklenim krovom, koju se prelazi uskim mostovima. Stapanje je značilo da je obnovljen velik dio originalne tvornice slastica. Zato ona danas stoji obložena istim materijalima kao i jednako velik novoizgrađeni dio. Žbukani zidovi, tamnosivi prozorski okviri, tamni merbau drveni podovi i krov od škriljevca. Nije lako razlikovati novo od starog.
Na sjeveru Kopenhagena nalazi se uspješan primjer stapanja tvornice slastica i moderne komercijalne zgrade, na raskrižju gdje gust promet stvara pokrov satkan od čiste buke. Sjecište između Lyngbyveja i Jageveja nekada je bilo poznato po svom neobičnom prepoznatljivom detalju – dimnjaku na kojem se nalaze velike neonske žabe.
Kada su žabe određivale dnevni red
Prema glavnom arhitektu Kurtu Jensenu iz arhitektonske tvrtke C.F. Møller, velike reklamne žabe odlučivale su o programu zgrade jer su ih odredile lokalne vlasti, budući da su stanovnici tog okruga željeli imati jamstvo da se žabe neće ukloniti prilikom izgradnje nove zgrade. Stoga je za arhitekte bio izazov sagraditi novu zgradu te ujedno obnoviti dijelove postojeće tvornice slastica, oko dimnjaka oko kojeg još plešu neonske žabe.
Prepoznatljiv detalj grada
Anna Maria Indrio, suvlasnica arhitektonske tvrtke C.F. Møller, objašnjava: „S ovim projektom pokušavali smo pronaći rješenje za onaj kutak grada koji je poseban sa stanovišta planiranja grada. Željeli smo napraviti zgradu koja izvana izgleda kao građevinski kompleks u kojem novo i staro vode međusobni dijalog." Projektni biro postavio je novu zgradu na rub ulice kako bi odvukao urbanu strukturu od Kopenhagena iz vremena 19-og stoljeća. Istodobno, arhitekti su pokušali ući u dijalog s modernim gradom ostajući blizu, kako vizualno tako i vezano uz proporcije, modernističkom izričaju obližnjeg sveučilišta.
Isplati se obnavljati
Arhitekt Kurt Jensen kaže, „Isplatilo se obnavljati. Financijski, nije bilo skuplje od izgradnje nove zgrade, a značilo je da smo mogli sačuvati neobično potkrovlje stare tvornice slastica koje na nekim mjestima ima i do dva sloja rožnika.“
Prema riječima Anne Marie Indiro, dizajn se temelji na temi koja spaja novo i staro. Zadatak je riješen spajanjem i razdvajanjem starog i novog dijela pomoću 96 m dugačke unutrašnje ulice prekrivene staklenim krovom, koju se prelazi uskim mostovima. Stapanje je značilo da je obnovljen velik dio originalne tvornice slastica. Zato ona danas stoji obložena istim materijalima kao i jednako velik novoizgrađeni dio. Žbukani zidovi, tamnosivi prozorski okviri, tamni merbau drveni podovi i krov od škriljevca. Nije lako razlikovati novo od starog.
Kada su žabe određivale dnevni red
Prema glavnom arhitektu Kurtu Jensenu iz arhitektonske tvrtke C.F. Møller, velike reklamne žabe odlučivale su o programu zgrade jer su ih odredile lokalne vlasti, budući da su stanovnici tog okruga željeli imati jamstvo da se žabe neće ukloniti prilikom izgradnje nove zgrade. Stoga je za arhitekte bio izazov sagraditi novu zgradu te ujedno obnoviti dijelove postojeće tvornice slastica, oko dimnjaka oko kojeg još plešu neonske žabe.
Prepoznatljiv detalj grada
Anna Maria Indrio, suvlasnica arhitektonske tvrtke C.F. Møller, objašnjava: „S ovim projektom pokušavali smo pronaći rješenje za onaj kutak grada koji je poseban sa stanovišta planiranja grada. Željeli smo napraviti zgradu koja izvana izgleda kao građevinski kompleks u kojem novo i staro vode međusobni dijalog." Projektni biro postavio je novu zgradu na rub ulice kako bi odvukao urbanu strukturu od Kopenhagena iz vremena 19-og stoljeća. Istodobno, arhitekti su pokušali ući u dijalog s modernim gradom ostajući blizu, kako vizualno tako i vezano uz proporcije, modernističkom izričaju obližnjeg sveučilišta.
Isplati se obnavljati
Arhitekt Kurt Jensen kaže, „Isplatilo se obnavljati. Financijski, nije bilo skuplje od izgradnje nove zgrade, a značilo je da smo mogli sačuvati neobično potkrovlje stare tvornice slastica koje na nekim mjestima ima i do dva sloja rožnika.“
Prema riječima Anne Marie Indiro, dizajn se temelji na temi koja spaja novo i staro. Zadatak je riješen spajanjem i razdvajanjem starog i novog dijela pomoću 96 m dugačke unutrašnje ulice prekrivene staklenim krovom, koju se prelazi uskim mostovima. Stapanje je značilo da je obnovljen velik dio originalne tvornice slastica. Zato ona danas stoji obložena istim materijalima kao i jednako velik novoizgrađeni dio. Žbukani zidovi, tamnosivi prozorski okviri, tamni merbau drveni podovi i krov od škriljevca. Nije lako razlikovati novo od starog.
|
|